Press "Enter" to skip to content

Kako je Alan Ford pretrčao Jugoslaviju

Istina je da je „Alan Ford” u bivšoj Jugoslaviji postao popularniji i značajniji nego u rodnoj Italiji, dok je u svim ostalim zemljama, gde je prevod pokušan, ugašen nakon samo nekoliko izdanja. Nikada, na primer, nije preveden na engleski

Pripremio: Petar Luković (XXZ Magazin)


Izgleda da se legendarni strip junak Alan Ford najbolje oseća na prostorima bivše Jugoslavije! Prošle, 2019. godine, obeležavajući pet decenija od prvog broja stripa, u Ljubljani je otvorena velika izložba „Alan Ford teče častni krog“ koja je u Narodnoj galeriji trajala punih pet meseci, od maja do oktobra.

Ove godine, od 7. do 31. oktobra, riječka galerija „Kortil“ bila je domaćin ekskluzivne izložbe „Pola stoljeća s Alanom Fordom“, u sklopu Dana talijanske kulture, odmah nakon Milana, gde je bila premijera.

Konačno, u Muzeju Jugoslavije, u Beogradu, od 2. decembra biće otvorena izložba „Alan Ford trči počasni krug”, identičnog sadržaja kao u Ljubljani. Posetioci će moći da vide 152 originalne table iz ranog perioda (1969–1975), kada je na izradi stripa radio prepoznatljivi italijanski autorski dvojac Magnus – Bunker, kao i tri naslovna crteža Paola Pifarerija.

Da podsetimo: prvi broj „Alana Forda” izašao je u maju 1969. godine. Osmislili su ga Lučano Seki – Maks Bunker, kao scenarista, i crtač Roberto Raviola Magnus. Već godinu dana kasnije ovaj satirični strip je zbog upečatljivih crteža, duhovitih dijaloga i spretne ironije, kao i izuzetnog prevoda Nenada Briksija, pridobio naklonost publike širom Jugoslavije.

Rok Glavan, autor izložbe „Alan Ford trči počasni krug“, objašnjava zašto je ovaj strip tako popularan: „Strip je ismevao sve korumpirane, nesposobne i izmanipulisane ljude na svetu. Nikoga nije poštedeo. Obradio je lepe i ružne, bogate i siromašne, poštene i lopove. Događaji u stripu su apsurdni, iznenađujući, duhoviti i apsolutno politički nekorektni. Neki citati postali su deo svakodnevnog govora, pa njegov uticaj možemo prepoznati i u muzici (‘Prljavo kazalište’), i na filmu (‘Maratonci trče počasni krug’, ‘Ko to tamo peva’, ‘Smogovci’).

Photo: PRESS

Stručni saradnici na izložbi su dr Andrej Smrekar i Samo Pureber, kao i Lazar Džamić, autor „Cvjećarnice u Kući cveća”, popularne studije o fenomenu jugoslovenskog uspeha stripa „Alan Ford”, koji podseća: „Alan Ford je jedan od vrlo retkih primera kako se strani kulturni artefakt ‘primi’ u novoj stredini i, štaviše, postane neodvojivi deo kulturne baštine zemlje primaoca; kulturni ekvivalent voćnog kalemljenja. Istina je da je ‘Alan Ford’ u bivšoj Jugoslaviji postao popularniji i značajniji nego u rodnoj Italiji, dok je u svim ostalim zemljama, gde je prevod pokušan, ugašen nakon samo nekoliko izdanja. Nikada, na primer, nije preveden na engleski“.

Džamić ima odgovor na pitanje zašto se strip toliko primio u SFRJ: „Najveći razlog je da je naš prirodni oblik mentalnog i društvenog funkcionisanja ‘nadrealna’ farsa – ni kapitalizam, ni socijalizam, nego ‘nadrealizam’. Zato je strip rezonovao toliko jako. Pored toga, Alan Ford je modernizovana verzija komedije del arte, stare i arhetipske umetničke forme koja je u mnogome oblikovala modernu kulturu masovnih medija. Konačno, nekoliko drugih razloga, od društvene satire, kao jake umetničke forme nekadašnjih komunističkih zemalja, preko načina na koji je hrvatski jezik percipiran u ostatku bivše Jugoslavije, do preovlađujućeg kulta diletantskog amaterizma u našim društvima”.

Alan Ford, prvo izdanje u Jugoslaviji
Alan Ford, prvo izdanje u JugoslavijiPhoto: Screenshot

U časopisu „Vijenac“, koji izdaje Matica Hrvatska, prigodnim tekstom o riječkoj izložbi oglasio se Tomislav Čegir i podsetio na ulogu nezaboravnog prevodioca Nenada Brixyja. Evo Čegirovog citata iz „Vijenca“:

„Za hrvatska je izdanja Alana Forda najzaslužniji velikan hrvatskoga novinarstva Nenad Brixy (1924–1984). Ne samo da je kao urednik Vjesnikovih zabavnih izdanja počeo s objavljivanjem Alana Forda, nego ga je i prevodio. A ti se prijevodi smatraju i najvišim dosegom Brixyjeve karijere, usprkos činjenici da je bio urednik važnoga strip-časopisa Plavi Vjesnik kao i autor niza pripovijesti o nespretnome detektivu Timothyju Tatcheru (izvrsni Mrtvacima ulaz zabranjen). Transponirajući talijanski dijalekt izvornika u domaći jezični izraz, Nenad Brixy istodobno je ostao vjeran originalu, ali je uspostavio i jedinstven, iskričav i višeslojan tekst, zasjenjujući bilo kakve druge prijevode“ – zaključuje Čegir i nastavlja:

„Leksik toga stripa postao je dijelom kolokvijalnoga, opažamo ga u filmovima i televizijskim serijalima, književnosti, glazbi, tisku ili društvenom životu. Važan je dio toga fenomena i činjenica da je prostorno smještanje radnje Alana Forda u New York, kao i kontekst komentara talijanskoga društva, istodobno postalo subverzivna prizma socijalnoga stanja socijalističke Jugoslavije.

Ne samo odraz sve izraženije dekadencije nego čak i alegorija, izrazito duhovita, ali i kritički ozbiljna. Neučinkovitost i pohlepa državnoga vrha koji sebi uzima najviše, a drugima ravnopravno daje po dolar (Broj Jedan), inertnost birokracije i državnih institucija (Šef i Jeremija), lopovluk i lažni društveni sjaj (Sir Oliver), tehnološki nedostaci i vojna prošlost (Grunf), tiha oporba zbog nepravdi (Bob Rock) te naivnost i moralnost (Alan Ford). To je tek vrh složena konteksta odražena u domaćoj sredini, kontekst kvalitete izvrsnoga djela koje su rado čitali i voljeli i oni neskloni stripu“, efektno završava svoj izuzetni esej Tomislav Čegir.

Beogradsku izložbu „Alan Ford trči počasni krug“ organizuju Muzej Jugoslavije i Institut za kulturu i obrazovanje iz Ljubljane, u saradnji sa Nacionalnom galerijom Slovenije, Italijanskim institutom za kulturu u Beogradu i Jugoslovenskom kinotekom.

Be First to Comment

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *